Osluškivao je. Sa terena se čula buka. „Kao da je neko postigao gol“ pomislio je. „ Samo da su moji...“
A opet, znao je da možda i nije dobro ako Kometa pobedi. Šta ako ga ponovo okrive da nije dovoljno učinio? A šta ako ponovo budu pitali zašto nije ništa uradio?
Ne, ne treba tako da razmišlja. Učinio je sve što je mogao. Na nula – nula je dobio crveni karton. Pa nije mogao valjda i autogol da postigne!
- I kud se upleh u sve to, jeb’o mi pas mater! – sad je već vikao na sav glas, istresajući nagomilani bes. Ili makar deo nagomilanog besa.
Sve je počelo još kada je Milan prvi put igrao u Kometi.
Došao je iz povincije, malog mesta na obali Drine. Pikao je fudbal radije nego učio već od prvih dana u školi. Provlačio se na šarm i mangupluk iz razreda u razred, kroz celu osnovnu. Učiteljica ga je volela jer joj je uvek donosio jabuke, kruške i groždje iz porodišnog voćnjaka. Posle je razredni pio rakiju sa ocem svake subote, a mama je znala makar jednom mesečno da mu na stan odnese korpu, prekrivenu belim lanenim stolnjakom. Zavirio je samo jednom, kada mu je zamirisala slanina! Video je još jedno dva tuceta jaja, očerupanu kokošku, flašu dedine komovice, poznatu Golubovaču, po njima, Golubovićima.
Kada je već bio naredjao tri jedinice u osmom razredu, a sve zbog izostanaka (da je bio na času, nešto bi i zapamtio), stigao je gospodin iz Beograda na trening. Zapisivao je u neko blokče povremeno, onda posle dugo pričao sa trenerom. Ponovo je došao kada su igrali lokalni derbi, sa Proleterom iz susednog sela. Milan je dao tri gola i posle otišao sa društvom u kafanu. Prvo mu nisu dali da pije, a onda su i njemu sipali pivo, baš je dobro potegao. To mu je valjda bilo prvo pijanstvo u životu! Posle su hteli da ga odvedu kod one kurve iz ..., ali je zaspao u kolima, pa su ga ostavili.
Dva dana od tada pred kućom u predgradju su stala kola. Izašao je čovek s kravatom, onako ne baš visok, ali ni mali, zalizane kose. Iz džepa mu je virila bela maramica. Smejao se glasno, preglasno. Otac se pozdravio, onda sve isterao iz kujne, gde su njih dvojica seli za drveni astal. Majka je kršila ruke ispred kuće, sve u pola glasa moleći, a Milan je znatiželjno izvirivao kroz prozor, da čuje nešto. Video je kada su se otac i taj čovek iz Beograda rukovali, pa je onda mama utrčala plačući i krenula da kuva kafu, sipa rakiju, iznosi svinjsku pečenicu spremljenu za slavu, sir najstariji i servis samo za specijalne prilike.
Otac ga je poslao u sobu da spakuje stvari.
- Ideš - rekao je – da igraš fudbal za Kometu!
Milan je otrčao prvo u komšiluk, da kaže Petru i Zoranu. Njih trojica su zajedno odrasli. Rodjeni u nedelju dana, od prvih dana života delili su sve. Sve tri majke su ih dojile, sve tri majke čuvale, sve dok se nisu zbog neke sitnice posvadjali očevi. Valjda je bila neka tuča u kafani, pa su njih trojica onako pijani rekli i šta ne misle. Žene su i one odmah zaćutale, ali Petru, Zoranu i Milanu nisu mogli da zabrane da zajedno idu na pecanje, šunjaju se po tudjim baštama i onako detinje se udvaraju devojkama po šoru.
Petra je našao kako čita, što je često radio u poslednje vreme, spremao se za gimnaziju. Bacio mu je knjigu preko glave:
- Idem u Beograd!
- Kad? – pitao je Petar.
- Odmah, eno ga onaj iz Komete, došao da me vodi!
Iz sobe je izašla Petrova sestra Zlata, pocrvenela, kao i uvek što je bivalo kada vidi Milana. Onda je otrčala da zove Zorana, skrivajući suze koje su odmah krenule, čim je čula za Beograd.
- Pa zar sad da ode! Pa kako ću ja bez njega! – mislila je Zlata, nameštajući haljinu i kosu po ko zna koji put, vraćajući se sama ulicom, dok je Zoran otrčao preko tarabe.
Kada su se sva trojica našla na tavanu kuće Petrovog dede, koji se odavno preselio u novu, pa je stara ostala da posluži kao sklonište za zapaliti prvu cigaru, popiti prvo pivo i viriti medju korice Plejboja, zatekla ih je tišina. Milan ide, svoj trojici se vrzmalo po glavi, Milan ide da igra za Kometu! Ej, pa oni su prvaci! Igraće sa Trtom i malim Maradonom, i Peljom... Igraće na „Bombonjeri“!
Na stadionu Komete su bili samo jednom. Gostovala je Lokomotiva, u Kupu, a oni su bili na eskurziji u Beogradu u sedmom razredu. Njih trojica su se išunjali kada su u redu po dvoje, kako je direktor škole zahtevao, krenuli Knez Mihajlovom ka Kalimegdanu. Šmugnuli su odmah kod palate Albanije desno u prolaz, pa izašli odmah preko, seli na trolu i onda peške od Slavije pratili navijače.
Para su imali samo za dve karte, a njih je trojica! Stali su u gužvu, medju navijače. Svi okolo su imali šalove, dresove, oni su stiskali onaj jedan vuneni što ga je Milanova majka ištrikala od grube, seljačke vune. Doduše, pruge su bile neravnomerne, ali nema veze, boje su ispale kako treba.
Kada su bili na metar od momka što kontroliše karte, izbila je neka tuča pozadi, počelo je guranje, njih trojica su nagrnula na šipku, pružili karte i promuvali se, presrećni što su konačno na severu!
Od utakmice nisu videli mnogo! Pošto su se umuvali u sredinu tribine, medju neke starije, kada je krenula zastava, tu su propustili petnaestak minuta. Onda je izbila tuča pa su gledali i to sledećih petnaest minuta, da bi onda bila bakljada posle gola i od dima opet nisu videli ništa, a bilo je teško i disati. U drugom poluvremenu se se pomerili ka izlazu, nadajući se da će odozgo imati bolji pregled, ali je opet bila bakljada, pa ih je dim ponovo malo gušio. Na kraju je Zoran morao da piša pa su ga čekali sledećih dvadeset minuta ispred wc-a jer on to ne može dok ga neko gleda pa je čekao kabinu! Iz koje je smrdelo kao iz svinjca!
Zbog te eskurzije su kažnjena sva trojica ukorom i kecom iz vladanja, a samo zbog Petra nisu isključeni iz škole. Bilo bi sramota najboljeg djaka isterati zbog bežanja na eskurziji, pa još kada izjavi da je on smislio da idu na „Bombonjeru“!
I sad Milan ide da igra u Kometi! Nije to mala stvar!
Zoran ga je gledao onako preko naočara škiljeći:
- Ih, sad ćeš da nas zaboraviš!
- Neću, gde bih ja vas zaboravio! Pa vi ste moja braća!
- Hoćeš, hoćeš, tako to ide! Odeš u Beograd, nadješ neko novo društvo, postaneš poznat. Pa igraćeš u Kometi.
- Neću, Zorane, majke mi. Tako mi svega na svetu, neću. Ma jebo te, kud ja vas da zaboravim!
Petar je ćutao, prevrtao po džepovima kao tražeći cigare, onda šibicu, onda ko zna šta.. Skrivao je lice, zasuzile su mu oči.
- Moram da idem, eno je majka viče! Pisaću vam čim stignem u Beograd!
Milan je otišao, Zoran i Petar su ostali sami na tavanu. Zlata je stajala pored zida i tiho plakala. Nije stigla Milanu ni jabuku da da, nije stigla ni da mu kaže... A šta bi mu pa rekla! Sad će naći neku Beogradjanku, sad će nju zaboraviti.
U kofer je spakovao samo najpotrebnije, dva para gaća, dva para celih čarapa, one jedine farmerke što je imao, nekoliko majica. Onaj iz Komete ga je požurivao. Na stolu su bili prazni tanjiri, a u kolima ispred je spavao vozač.
- Mali, od sad sam ti ja i otac i majke – rekao je ovaj iz Komete čim su ušli u kola. – Ako ja kažem da skočiš, skočićeš. Ako ja kažem da pevaš, ima da pevaš. I da jebeš možeš samo ako ja kažem.
Milan je pocrveneo.
- Dobro, čiko!
- Nisam ti ja čika, da me zoveš Trifko, kako me svi zovu. I drži ovo, tebi sam doneo!
Dao mu je u ruke sat, ručni, sa grbom Barselone koji svetli kada se pritisne dugmence.
- Ako me budeš slušao, igraćeš u Španiji! – dodao je Trifko pre nego je zahrkao na prednjem sedištu.
Do Beograda, Milan je nekoliko puta padao u san, i nekoliko puta se trzao. Uvek bi prvo pogledao da li je sat tu, da li još uvek svetli, a onda zurio u svetla pored puta, dok se ponovo ne uspava. Vozač je pevušio Cecinu pesmu koja je pre vesti bila na radiju. Svetla velegrada su bila sve bliža i bliža.
***
Milan je podigao glavu. U svlačionicu su ulazili saigrači. Sveta je bacio kapitensku traku sa ruke, onda i kopačku šutnuo svom snagom u ormar. Zazvečalo je.
- Majku da vam jebem, ne igra se tako fudbal! Koji ste vi kreteni! Niko za loptom da potrči, niko da se bori! Pa koji vam je kurac, zar mislite da ćemo tako biti prvaci! Zar tako da igramo Ligu šampiona! Bagro jedna!
- Kome ćeš ti bagro, idiote! – skočio je golman Igor.
- Tebi, kretenčino, umalo da primiš dva komada!
- Boli tebe kurac za moj gol, što nisi dao onda kada si bio sam! Nego šutiraš ko pizda, smradu jedan!
Milan je stao izmedju njih!
- Dosta!
U svlačionici je utihnulo.
- Dosta pičkaranja! Zar se tako ponašaju igrači Komete!
Preseklo ga je preko grudi, čim je rekao. Da, zar se tako ponaša igrač Komete! Zar treba igrač prvaka države, kluba koji se nosio sa jednim Realom i Junajtedom u Kupu Uefa da namerno zgreši crveni karton.
Na parkingu nije bilo one uobičajene gužve. Nerešeno valjda nije bilo po volji svima onima koji se obično muvaju posle utakmice oko izlaza. Kraj ograde je stajala Tanja. Znao je iz vidjenja, uvek je bila na tribini kad Kometa igra. Do skora je mislio da je samo na Bombonjeri, ali je krajem prošlog prvenstva primetio da dolazi i na gostovanja.
Svidjala mu se Tanja. Plavuša, zgodna, voli Kometu, po njegovom ukusu. I dovoljno mlada. Pomislio je da bi mogao da joj pridje, mahnuo joj je. Kada je hteo da krene ka njoj, primetio je da u njegovim kolima neko sedi.
***
Kada je sa nepunih šesnaest godina zaigrao na „Bombonjeri“, bio je jedan od najmladjih igrač ikad u istoriji kluba u A timu. A još kada je Pejčin petnaest minuta pre kraja centrirao, a Milan uspeo da malte ne šiškama zakači loptu i ugura je u gol za pobedu... na tribinama je bio urnebes, a Milan je mislio da će mu srce iskočiti iz grudi. Da li Zoran i Petar gledaju ovo?
Hteo je pre utakmice da im pošalje karte, za zapad, da pita Trifka za novac da im plati autobusku kartu, ali je zaboravio, jurili su ga novinari, davao je intervjue, žurio na konferencije za štampu. Hteo je i posle utakmice da u kameru kaže kako gol namenjuje svojoj braći, Zoranu i Petru, ali ga je presekao novinar, pitajući koliko njegov menadžer ima zasluga.
Trifko ga je posle debija odveo u Sokolac, kafanu tu pored stadiona.
Te večeri se napio drugi put u životu, sipajući u sebe viski za viskijem. Probudio se u fotelji u Trifkovoj dnevnoj sobi. Iz spavaće se čulo stenjanje i mrmljanje, u krevetu je spavao Trifko sa dve sisate plavuše. Svuda naokolo je bila razbacana odeća.
Te večeri ga je Trifko pitao:
- Mali, jebeš li te nešto?
- Ne, Trfiko, ima jedna mala iz sela, nju ću da oženim...
- Nećeš ti nikog da ženiš, ako ti ja ne kažem! A da jebeš, od sada možeš, uzmi ovu!
Pokazao je prstom na plavušu sa svoje desne strane, onu mladju, koja je nezainteresovano gledala negde u daljinu. Kada je Trifko pljesnuo po zadnjici, vrisnula je, onda saslušala šta joj je šapnuo i lagano njišući kukovima premestila se sa Trifkove desne ruke na Milanovu levu.
- Hajde, mali! Da ti pokaže sestra Caca šta zna!
Milan je cele večeri osećao Cacine grudi naslonjene na svoje rame. Osećao je neki sladunjav miris koji se širio oko nje, isprva ga je nervirao, da bi posle nekoliko viskija primetio da ga privlači. Kada je popio još nekoliko viskija, shvatio je da ga svaki Cacin pokret pali, da mu se digao i da ne zna šta će sa sobom.
- Ju, Trifko, pa ti mi nisi rekao kakav dragulj ovde imamo!
Ciknula je Caca kada ga je po ko zna koji put dotakla po izbočini na pantalonama. Milanu je bilo neprijatno, mislio je da će da mu puknu obrazi od stida.
- Hajde, hajde mali, zna Caca kako će to da sredi! – nastavljala je plavuša još više se pribijajući uz njega svojim grudima, što je izazivalo da mu se čini da će uskoro da pukne.
Trifko je već odavno bio dobro pijan i zauzet premeravanjem oblina druge plavuše. Izvadio je iz džepa kovertu, na kojoj je bila napisana adresa. Bacio je preko stola Milanu.
- Drži! Taksisti kaži da te vozi na ovu adresu!
U koverti je bio ključ i svežanj novčanica.
- Na drugom spratu je stan, garsonjera, ništa posebno, tvoja je dok igraš u Kometi. Vodi to tamo, imaš krevet, iskoristi... – pokazao je Trifko glavom na Cacu.
Do smrti će se Milan sećati te noći. Ne zbog Cace i stana, nego zbog izdaje koju je napravo Zlati! Znao je da ga ona voli, voleo je i on nju oduvek, ali bili su deca, nije to moglo tako u selu, nije smeo ni da joj kaže, a hteo je, nekoliko puta. I onda, kada je odlazio, kada je stajala iza zida dok je silazio sa tavana. Hteo je da stane, da joj kaže da ga čeka, da će se vratiti po nju. Ali nije, prokleto muško, nije to uradio.
Caca je znala zanat. Uostalom, Milan joj je bio već treći novajlija iz tima. Sa prvom dvojicom se nije proslavila. Jedan se povredio posle mesec dana, eno ga još se leči i zove telefonom svakog dana. Drugi je homoseksualac! Samo je vodao po kafanam, pokazivao svetu, doduše i trošio pare na nju, kupovao joj odeću, ali noću je spavala u maloj sobi, dok bi on u spavaćoj sa ljubavnikom ispijao šampanjac!
Trifko je obećao da će joj, ako bude ćutala o tom pederu, redovno nabavljati fiks. A sad joj dao ovog malog, hvala Bogu, sa dosta toga u gaćama!
Te noći, Caca se ipak nije ovajdila!
- Jebi ga, Caco, pa šta si mislila! Hoćeš mlado muško, pa istrpi! Malac je nevin, nauči ga! – rekla joj je posle Cuca, koja je trpela Trfika već godinama, i sva njegova menjanja cura, trojke, četvorke, orgije i orgijice.
Kad su ušli u stan, Caca ga je lagano gurala ka krevetu. Zabolela je Milana zadnjica kada je pao na feder, ko zna koliko korišćenog polovnog ležaja, jedinog nameštaja u sobi. Hteo je da pita Cacu je l’ ima negde posteljine, čiste, tako je kod majke naučio, ali nije stigao. Ona je već počela da mu otkopčava pantalone. Čučala je izmedju njegovih nogu odvezujući mu patike i skidajući ga. Video je da ispod suknje nema gaćice. Trljala je grudi o njegove butine kada se nagla da mu skine košulju, imao je osećaj da će da svisne. Hteo je da vrisne da prestane, da nestane, ali nije mogao!
Caca je razmišljala kako najbolje da preskoči predigru, jebiga, svršiće ako mu alatku bude i rukom uzela, a kamoli licnula jezikom. Zakoračila ga je, ovlaš zadižući suknju, i taman kada je htela da mu sedne u krilo, osetila je kako svršava po njoj! Sad će morati da mu uzme novac za hemijsko čišćenje, kad bude zaspao pogledaće koliko ima u koverti.
Milan se probudio sa glavoboljom. Caca je još uvek spavala s glavom na njegovom ramenu. Zakasnio je na trening. Ispred zgrade nije bilo taksija, a on nije znao na koju stranu treba da krene.
Drage moje i dragi moji!
(ovo je retorika, ja sam fino vaspitana žena)
Za nastavak potražite uskoro novu knjigu vaše omiljene tetka MMMile!
PS
Obožavam besplatne reklame!
Držim te za reč!